|
Uprkos snijegu do koljena tog 2. februara davne 1967 (godinu
dana prije slavne '68), odlučih da se rodim, čak dva mjeseca
prije roka (falilo mi je 48 sati da uđem u 8. mjesec!) što
je dakako povlačilo stanovite posljedice: prvo, rodio sam
se bez ijedne dlake na sebi, uključujući i trepavice koje
su se pojavile poprilično kasnije, dakle pravi puž golać,
i imao sam tek kilo i sedamsto; drugo, završio sam naravno
u inkubatoru, gdje sam slijedećih par mjeseci proveo dosađujući
se.
Nakon izlaska iz inkubatora počinje blistava karijera; prije
nego što sam postao Titin pionir, desile su se neke nepredviđene
stvari: početkom slavne '68 -me najprije me je baba krišom,
da niko ne zna (roditelji u Savezu Komunista, svašta može
biti) odnijela u crkvu na krštenje, koje je tako, bez pompe
i opštenarodnog slavlja obavljeno u tajnosti. Bez mog znanja
i pristanka, naravno. Iduće godine morao sam na operaciju
bruha koja je obavljena uspješno, a čika doctor je, onako
usput, roditeljima predložio i usputno "skidanje viška
kože, iz higijenskih razloga, naravno". Bio je to kraj
šezdesetih, doba Velike Seksualne Revolucije, kada se čitav
continent tresao u jednom velikom orgazmu (Šveđani i Danci
zbog seksa, Mađari zbog Rusa), i obrezivanje je bilo in čak
i na Zapadu, pa su moji roditelji ponosno pristali. I tako
sam obrezan, opet bez mog znanja i pristanka.
A onda sam postao Titin pionir. Opet bez mog znanja i pristanka,
dakako, ali ispostavilo se kasnije da to iskustvo i nije bilo
tako loše, naročito ako se uporedi sa onim prethodno opisanim,
u crkvi i bolnici. Nakon ovih traumatičnih iskustava, dolazi
period sreće i blagostanja; kada nisam bio u obdaništu sa
mojim divnim prijateljima i prijateljicama, obilazio sam plaže
na Jadranu, imajući tu privilegiju da nekažnjen hodam go i
kradem male ribice sa tanjira nepoznatih ljudi. Idila je zatim
zakratko prekinuta mojim polaskom u Osnovnu školu, no prilagođavanje
je trajalo samo par prvih godina, kada sam postao svjestan
blaženstva koje donose djevojčice u mom razredu, naročito
na fizičkom, u trikoima. Da, zaljubio sam se po prvi put.
Bez mog znanja i pristanka, opet, jednostavno se dogodilo.
Pored toga što sam bio zaljubljen, u to zlatno doba počeo
sam da otkrivam sve više zadovoljstava: srijedom novi Alan
Ford, petkom Politikin Zabavnik. Jedan strip i jedan sedmični
magazin, uz djevojčice iz razreda, za vrlo kratko vrijeme
učinili su me hedonistom po političkom opredjeljenju. Što
se kasnije samo pojačalo dolaskom Novog Talasa, no o tom potom.
Iz osnovne škole mogao bih spomenuti još par stvari: vidio
sam Predsjednika Tita par puta (što je bio vrhunski orgazam
u to doba), otišao na jedno 4 -5 ekskurzija, gdje sam se upoznao
sa Rubinom i Štokom, pa onda razvod mojih roditelja, uglavnom
stvari koje su se, trebam li to ponoviti, redale bez mog znanja
i pristanka. A onda je došla Gimnazija.
Uz Alan Ford i Politikin Zabavnik, džeparac mi je sada odlazio
i na Galaksiju, odnosno Sirijus. I na garderobu. I na ploče.
I na kino. I na disko, čak više njih. Eh, da, i na žene. Ne
žene u pravom smislu riječi, već djevojke kojih je u Gimnaziji
uvijek bilo taman koliko treba. Troškovi do neba! Trebalo
je svake godine dva-tri puta skoknuti do Trsta, po starke
i levisice sa narandžastom etiketom, te ploče Talking Heads-a.
Eh da, to doba pamtim i po mom prvom samostalnom odlasku
na more, s rajom. Bio je prvi srednje i ljeto '83 proveli
smo u Cavtatu, skoro mjesec dana. Nakon tri sedmice ponestalo
nam je novca pa smo nas četvorica slijedećih sedam dana preživjeli
zahvaljujući prijateljima iz Cavtata koje smo upoznali tokom
ljetovanja - platili su nam kamp i donosili sendviče na plažu.
Koristim ovu priliku da im se zahvalim kako na divnom prijateljstvu,
tako i na fantastičnom vremenu koje smo proveli zajedno. Od
tada nikada više nisam išao na more sa jednim od roditelja,
a ekipa koja je ostvarila ovaj istorijski poduhvat bila je
u sastavu: Kinez, Čičak, Pine & Glista.
(nastaviće se)
|
Home
