|
Visoka sam 172cm. Imam plavu kosu i zelene oči, dimenzije
87-61-89. E, sad kad sam vas zainteresovala krećemo sa istinom.
Zovem se Julija Bunić i rođena sam 1976 godine, 22 novembra.
Kilaže i`dužine` se ne sjećam izuzev što uopšte nisam plakala
pa me je doktor malo`pljesnuo`po zadnjici (malo jer bila sam
beba) i mislim da od tada mrzim bilo kakve oblike `pljeskanja`
po navedenom dijelu tijela. Djetinjstvo mi je bilo zanimljivo,
prve dvije godine sam samo spavala i jela (nimalo zahtjevno
dijete) što govori da sam kasno prohodala a što se tiče pričanja
vjerovatno sam i u stomaku nešto pametovala.
Krenula sam u vrtić i nakon nekoliko mjeseci prenemaganja
i pretvaranja da sam bolesna roditelji su konačno shvatili
poruku i ispisali me iz istog. Jedino čega se sjećam je bio
dječak po imenu Vlado koji je bio moja prva ljubav. Neizmjerna
zaljubljenost četverogodišnjakinje je naglo prekinuta kad
se Vlado jedno jutro upiškio u krevetu, a što je bilo nezamislivo
za nas `velike`.
E sad dolazi osnovna škola o kojoj bih mogla puno pisati
ali to neki drugi put (kad nas webmasteri ponovo natjeraju
na nove ispovijesti). Nakon završene osnovne škole u Banja
Luci upisala sam Srednju Medicinsku i uspješno je završila.
Moram priznati da mi stečeno znanje iz srednje i danas veoma
koristi, naročito na poslu kada na pauzama za cigarete (vrlo
rijetkim naravno) dijelim stručne savjete o dijetama, PMS-u,
upalama jajnika i mokraćnih kanala, mada priznajem više se
sjećam članaka iz raznih časopisa nego iz škole (izvinjavam
se svima iz medicinske škole), i to vjerovatno pokazuje da
nisam rođena da se bavim tim poslom, te tako `96. nakon prve
(veoma neuspješne) godine Medicinskog fakulteta, upisujem
Filološki f. odsjek engleski jezik i ubrzo shvatam da nisam
rođena ni za to (ili možda za fakultete uopšte).
U to vrijeme počinjem raditi za Sfor (tada Ifor) misleći
da dok ne shvatim šta želim da budem kada `odrastem`mogu nesto
i zaraditi (i brzo potrošiti u brojnim kafićima i buticima.
Neko vrijeme sam radia i kao prevodilac (divno vrijeme i neki
divni ljudi). `98 u potrazi za veselom, brbljivom osobom koja
bi radila emisiju `Horizonti`neko je preporučio mene (mislim
da je presudilo to što sam kao potpuni laik jedina bila spremna
praviti budalu od sebe u pogramu). I ostalo je istorija -
program Horizonti (na vrhuncu slave preuzimale su ga 22 radio
stanice širom BiH) prerastao je u radio stanicu SFM koju smo
kasnije nazvali Oksigen.
Nakon promjene imena i područje slušanosti (okolina baze
u Ramićima) povećalo se na veliki dio BiH što je nas svih
12 zaposlenih veoma usrećilo. Što se tiče mog posla na Oksigenu
ja sam zadužena za zvuk (tj. svu muziku koju čujete na stanici,
pa tako svi komentari bi se trebali uputiti meni a ne voditeljima,
naravno samo dobri…), pravim jedan dio najava i džinglova
(svi najbolji su moji!??), brinem se o programima i o tome
šta se pušta i govori u eteru, bičujem voditelje kada pogriješe
(za sada dijelim samo čvoke) a dijelim čokolade kada urade
super program - no sad se šalim, ali nije loša ideja, pomalo
skupa (skromnost ne ubrajam u svoje vrline) ali ako ima zainteresovanih
sponzora (čokoladnih) slobodno pošaljite mail na julija@oksigenfm.com.
Željela bih se zahvaliti svom šefu David-u na svom prenesenom
znanju (ogromnom) iz medija kao i na mnogobrojnim posjetama
nekim od najpoznatijih britanskih radio stanica (zaista obožavam
svoj posao!). Trenutno razmišljam da upišem talijanski jezik
(po drugi put), bavim se aerobikom i veći dio dana provodim
sa svojim voljenim momkom. Toliko od mene, zahvaljujem se
svima koji su došli do kraja i vjerovatno razočarani i nimalo
impresionirani čitavom ovom pričom, pitajući se zašto su uopšte
čitali nečiju biografiju. Stvarno zašto? Ćao i slušajte Oksigen
(inače ostajem bez posla)!!!
I NARAVNO HVALA ANDREW, NAŠEM TEHNIČARU BEZ KOJEG OKSIGEN
UOPŠTE NE BISTE MOGLI ČUTI (njemu zahvalite što se morate
penjati po krovovima i visiti sa prozora da biste nas `uhvatili`).
ŠALA!
|
Home
