|
Zovem se Ivana Previšić, rođena sam 5. 10. 1981. godine u
Banjaluci i izgleda da sam osuđena da budem u top two najmlađih,
bar kada je posao u pitanju.
Čim se rodih, širom okare otvorih (kažu da se bebacima oči
najšešće vide tek nekoliko dana po rođenju (moguća posljedica
toga je dg: myopia (kratkovidnost))), aktivno sam puzala i
prohodala sa 11 mjeseci (moguća posljedica toga je dg: synovitis
geni (voda u koljenu)) i iskazah svoje suicidne sklonosti
sa godinu i po dana mladosti jer umalo skočih sa sedmog sprata
'plavog' nebodera na tadašnjem Bulevaru revolucije (bez posljedica
so far).
Nijedan oblik obrazovanja me nije zaobišao, pa sam bila viđena
u jaslicama, vrtiću, 'predškolskoj', osnovnoj školi, Gimnaziji
(još jedan uzrok dioptrije -2), raznim kursevima, a sada sam
na trećoj godini studija Engleskog jezika i književnosti (da,
za koju godinu ću biti profesorica).
Prije skoro tri godine sam pošela raditi na Kontakt radiju
gdje sam naučila šta sam naučiti mogla i trebala, Nes i Uno
su bile sljedeće stanice i sada sam tu gdje jesam, zajedno
sa Acom, i naš zadatak je da budemo pričljivi, veseli i da
se zarazno smijemo što se nikako ne uklapa u naš kolerično-melanholični
profil ličnosti.
U principu, ne volim puno pričati o sebi, bla bla bla, skromnost
je vrlina i ti fazoni, ma napisala bih ja sad rado jednu herojsku
epopeju ali David reče da napišemo nešto relativno kratko,
pa bi to, smrc, L, buuuu, kuku lele, bilo to za ovaj put a,
ako vas zanima nešto više, moj mail je:
|