Davne 1991. godine, kada smo očekivali velike promjene pojavio se jedan karizmatičan manipulativni čovjek koji je uspio zaluditi masu i pobijediti na izborima. Od jedne socijalističke, quasi-komunističke države najednom smo postali neovisni i ponosni Hrvati. Krenusmo ubrzo u rat s nama najbližim narodom. Postali smo neprijatelji i pet godina masovnog ludila nekako prođe. Lijepa naša se srozala na dno dna i životi nam se promijeniše. I sve to zbog jednih izbora koji su preokrenuli sve što nam je bilo poznato. Sretni što napokon imamo svoju državu, iako siromašni, nakon rata se polako pokušavamo uzdignuti na noge da bismo nekako preživjeli u našoj dragoj i slobodnoj domovini. Manipulant i dalje pobjeđuje na izborima i ljudi kojima se ne sviđa kako vodi državu odustaju od izlaženja na izbore. Apsolutna vlast i ne možemo tu ništa. Ili možemo?

Tako se jednoga dana okupila grupica mladih i osnovala udrugu pod imenom GONG iliti Građani sami nadgledaju izbore.

“GONG je nestranačka udruga građana utemeljena 1997. radi poticanja građana na aktivnije sudjelovanje u političkim procesima. GONG provodi nestranačko nadgledanje izbornog procesa, vrši edukaciju građana o njihovim pravima i dužnostima, potiče obostranu komunikaciju građana i njihovih izabranih predstavnika, zalaže se za transparentost rada svih javnih službi, provodi kampanje javnog zagovaranja te potiče i pomaže samoorganiziranje građana.“

Ono što dokazuje da je ova udruga uspješno obavila svoju misiju jest činjenica da je na izborima 2000. godine znatno više ljudi izašlo na izbore, što je i rezultiralo promjenom vlasti. Sami građani su pokazali iznimnu svijest o političkoj participaciji te zrelost koja se nije očitovala samo u postotku izlaska na izbore već i u političkoj kulturi i toleranciji neusporedivoj s izborima 1995. i 1997. godine. Također je izuzetno korektna bila organizacija izbora od strane članova Državnog izbornog povjerenstva koji su bili veoma otvoreni i transparentni, ne samo prema političkim kandidatima i strankama, već i prema nevladinim udrugama i medijima.

Međutim, kada govorimo o mladima i njihovoj aktivnosti u političkom životu, morali smo dublje istražiti što oni misle o izborima.

Za početak su ih GONG-ovci pitali što za njih znači imati 18 godina. Odgovori su prvo bili:

– Možemo slobodno kupovat' alkohol i cigarete!
– I drogu, ha, ha, ha!
– Možemo se slobodno kladit'!
– I otić' od doma, he, he!

Osim što punoljetnost donosi dostupnost zabranjenog voća, ona nosi i odgovornost, mogućnost odlučivanja i utjecanje na promjene u društvu, a upravo je to ono što su dvije mlade, simpatične i elokventne aktivistice GONG-a- Helena Kereta i Eli Pijaca- htjele čuti od maturanata.

^injenica je da su mladi danas dosta neaktivni i nezainteresirani za politiku te ih je potrebno dobro motivirati. Većina njih zapravo nije ni svjesna važnosti izlaska na izbore, ne shvaćajući da možda baš njihov glas može promijeniti sve.

Zato su GONG-ovci krenuli u akciju te su nakon predavanja u jednoj zagrebačkoj gimnaziji dobili sljedeće reakcije:

– Prije ovog sata, na kojem smo upoznati s tim što su to izbori, kako se glasa i koja su naša prava, nisam baš bila sigurna hoću li izaći na izbore. Sada sam sigurna da idem«, kazala nam je nakon zanimljivog GONG-ovog sata naša prva sugovornica Karmen Stjepanović. I njezine kolege nemaju dvojbi oko izlaska na birališta. Tako nam Martina Bakić kaže da će na izbore, jer »ako moj glas može značiti neke promjene, onda zašto ne.« Ali Martina ipak misli da će dosta mladih apstinirati od izbora jer »malo tko vjeruje da baš njihov glas može nešto promijeniti. Ja sam drukčijeg mišljenja i treba učiniti sve da nisu uvijek isti ljudi u politici, da se te garniture mijenjaju«.

Iako ne možemo reći da će baš svi izaći na izbore, možemo reći da se vremena mijenjaju i da ljudi postaju sve više svjesni jačine svog glasa. U današnje vrijeme teško je reći da se može vjerovati nekoj od stranaka jer svi znamo da je politika jedna prljava igra koju igraju oni koji su dovoljno uvjerljivi da im ukažemo povjerenje. No svakako ima nade i sami smo se uvjerili da jedan glas ipak nešto znači te da i mi građani možemo sudjelovati u biranju vlasti. Ako uvjerimo jednog da je dobro izaći na izbore, možda će ga i drugi slijediti. A to je onda nešto što nam daje priliku da promijenimo stvari na bolje.

Stoga ste vi u Bosni i Hercegovini kao i mi u Hrvatskoj u veoma sličnoj situaciji. Pred vama su Lokalni izbori, pred nama predsjednički. Samo ako odvažno i uzdignute glave, s nadom u srcu, izađemo na izbore možemo očekivati da dobijemo nove lidere koji će naše zemlje povesti u život kakav svi priželjkujemo i zaslužujemo.