Zaključno TV suočavenje pred izbore 2000. godine, Murska Sobota, tema: poljoprivreda: »Gospodine ministre, vi ste seljak,« rekao je Dominik S.Černjak tadašnjemu ministru za poljoprivredu (koji je stvarno jedan od najznačajnijih poljoprivrednika u Štajerskoj oblasti u Sloveniji). Svi su zašutjeli, ministar je pocrvenio, aČernjak je mirno i odlučno govorio dalje: »Dok god riječ seljak kod nas bude imala negativno značenje, seljaci kod nas neće dobiti status koji im pripada.« Poslije tog televizijskog suočavanja, predsjednik novonastale Stranke mladih Slovenije (SMS) znao je da je njegov provokativni ali utemeljeni potez odigrao ključnu ulogu: SMS je na izborima oktobra 2000, dva dana poslije tog suočavanja, dobila potrebna 4% (4,34%) i postala parlamentarna stranka.

Kad sad razmišlja o tome, svjestan je da je ta provokacija bila jako rizična, ali je svejedno bila utemeljena u stvarnosti. »Bili smo dovoljno hrabri da govorimo o temama koje je ostatak političkog establišmenta izbjegavao. Pokazali smo potrebnu količinu odvažnosti. A u politici se odvažnost itekako vrednuje.«

Stranka mladih Slovenije nastala je malo prije izbora 2000. godine. Već kao članu Parlamenta studentske organizacije (ŠOU) u Ljubljani, Dominik S.Černjak bio je svjestan da mladima ništa neće biti poklonjeno i da će se za sve morati izboriti sami. Nastanak stranke bio je po njegovom mišljenju logična inercija društva u kojem smo tad živjeli; u prvih deset godina poslije osamostaljenja bilo je puno prioriteta, a mladi nisu bili nikad glavni prioritet. Vlada je bila u krizi, politika se bavila samo sa sobom. »Tad smo rekli: dosta je!« I tako je nastala SMS.

Na prvim suočavanjima su im prigovarali da mladi nemaju šta raditi u politici i da to nije za njih. Najbolji odgovor na to dali su im na izborima prešavši neophodni prag za ulazak u parlament jer: »smo bili nešto novo, svježe, a najviše zbog toga jer smo jasno rekli da nas prošlost ne zanima, da živimo sad i da radimo za zajedničku budućnost. Opredijelili smo svoje ciljeve i rekli da se želimo baviti konkretnim stvarima koje se tiču svih a najviše mladih,« izjavljuje za MostoveČernjak.

Na početku je za njih glasala samo trećina mladih glasača, sad ih imaju već polovicu, postavši tako zaista stranka za one kojima su namjenjeni- mladima. Mlade su pridobijali uporabom interneta, mobilne telefonije (njihovo ime SMS ime je i za kratku tekstualnu poruku u mobilnim telefonima), osnovali su GSM (Gibanje za slovensko mladino) gdje se uključuju mlađi od 18. godina, štampali su brošure, nastupali na TV i na radiju, posjećivali su priredbe, gdje su se okupljali mladi. Glavni element zbog kojeg su postali prepoznatljivi, bilo je širenje mreže, kad su pojedinci nagovarali prijatelje da se zamisle nad stanjem mladih u društvu.

Postoji još jedan način na koji su željeli stimulisati mlade da odu na izbore. Sa jednog od prvih plakata koje su upotrijebili u kampanji (za jumbo plakate tad još nisu imali novaca), na stanje mladih upozorio je uzdignut srednji prst sa porukom: Dosta mi je! I ta provokacija bila je očito najbolje oružje. »Ako vidiš da nešto nije u redu, onda treba nešto uraditi! Stalno ukazujemo da je prilika za društvo u mladima i da nam treba omogućiti uslove za rad,« kažeČernjak i dodaje, »ako želiš da se za tebe nešto uradi ili promjeni, onda moraš biti ti onaj koji će reći šta želiš i to poslije i sam promijeniti.«

Slovenija se opet priprema na izbore i zato je u SMS jako radno. Uz predstavljanje zacrtanog programa (promjeniti finansiranje i rad vrtića kako bi bili povoljniji za roditelje i djecu, srediti prehranu u srednjim školama, spriječiti uvođenje školarine na univerziteskim studijima, forsirati izgradnju studentskih domova, borba za više stipendija, olakšati prvo zapošljavanje itd.) SMS jako naglašava značenje odlaska na izbore. U SMS na sve načine pokušavaju poslati sljedeću poruku: «Glavno oružje koje imaš u demokratiji je tvoj glas. Sa njim ovlastiš nekoga da se u tvoje ime zauzima za tvoje interese. Ako mladi izađu na izbore i daju svoj glas onome za koga smatraju da će se za njih boriti, onda će njihove ideje i riječi dobiti na značenju i biće ih lakše ostvariti. Ako mladi žele da se društvo bavi njihovim idejama onda trebaju ići na izbore. Jer niko mladima neće ništa pokloniti. Zbog toga je jako važno da mladi izađu na izbore i kažu, želim takvu i takvu budućnost!

Ako političari primjete da neka populacije ne izlazi na izbore i da za njih ne donose glasove logično je da joj neće ništa ni obećati. Neki naime razmišljaju upravo tako: »Kod nas ima skoro 600.000 penzionera, oko 80% ih izlazi na izbore. Ako im nešto obećam, dobiću toliko i toliko glasova. Mladih ima upola manje, a svega pola od njih izlazi na izbore. Ništa mi ne vrijedi da im nešto obećavam, pa zašto bi se uopšte trudili za njih,« vidno nervozanČernjak dodaje, »računica je jasna! Odeš na izbore, sudjeluješ, imaš nadu, da nešto dobiješ. Ako ne odeš na izbore, ne sudjeluješ, ne dobiješ ništa!«

Istina je. Kad slušaš tako odlučnog, mladog političara onda počneš vjerovati da možeš mnogo toga promjeniti i da svijet stvarno ostaje na mladima!

Mirjana Gotal, Ljubljana