Ako izuzmemo ratove, izbori su najčešći istorijski događaj u životu prosječnog građanina Bosne i Hercegovine. Samim tim i predizborni karneval...

Rasklimatane montažne bine se izvlače iz prašnjavih, nekadašnjih domova kulture da bi postavljene po trgovima ovo malo gradova i sela dočekali govornike. Svaki od govornika na svoj način pokušava ubijediti birača da je upravo on predstavnik onih koji nas vode u bolje sutra.

Radi dužine hvalospjeva, uglavnom samima sebi, svoje govore kite komičnim pašnjačkim metaforama ili pak patetičnim prikazima urbanih pejzaža koje će mijenjati, ne znajući najčešće ni kako sada izgledaju. Sa samo jednim ciljem- razigrati adrenalin birača dovoljno za pokret ruke i bilježenje krstića pored njihovog imena. Obećava se naširoko i bez reda. Neobrazovani će popraviti obrazovanje, obrazovani afirmisati sport, stanovnici sela obnoviti živote gradova a stanovnici gradova razvijaće seoski turizam kao futur privrede, bivši komunisti će vratiti kralja kog su onomad otjerali, kriminalci će pohvatati kriminalce, za borce će se boriti dezerteri.

Ogromne glave sa ogromnim vještačkim osmjesima pored glavnih puteva zbunjuju odavno zbunjene vozače i putnike, pješake.

Sve je uobičajeno, primjetićemo. Svi nas samo lažu, godinama i zašto uopšte glasati. Najveći broj mladih ljudi razmišlja upravo ovako. Bolje mi je, reći će mladi čovjek, u subotu 02. oktobra na dan Lokalnih izbora, da izađem sa drugarima na kafu i iskoristim slobodan dan nego da se guram po glasačkim mjestima. Mladi se tako velikodušno odlučuju da poklone brigu za svoju budućnost nekom drugom. A najmanje što mogu uraditi, da to ne bude tako, je da glasaju, da daju svoj glas svom predstavniku, prema kom će tako uspostaviti odnos odgovornosti. Odnos u kom će neko ko je došao do poslaničkog mjesta u lokallnoj vlasti do kraja svog mandata biti odgovoran onima koji su ga svojim glasom izabrali. I kada u budućnosti, mladi čovječe, budeš kritikovao ovu ili onu vlast, zato što ti je loše, što primjetiš da se ništa u gradu ili selu u kom živiš ne mijenja zapitaj se šta si radio tog drugog oktobra, da li si glasao i za koga. I u jednom i u drugom slučaju je samo i isključivo do tebe.

A glasati, naravno treba. Zašto i za koga?

Ne za partije, ideologije, ličnosti- već za atmosferu.
Atmosferu normalnog i uljudnog. Za jednu drugačiju atmosferu od ove u kojoj živimo, tačnije preživljavamo.
Glasajte za one koji će vam tako nešto obezbijediti.
Atmosferu gdje ćemo od prošlosti učiti najbolje a ne istrajavati samo u najgorem.
Atmosferu u kojoj vlast pomaže običnom čovjeku da probleme riješi, a ne da mu neprestano probleme zadaje.
Atmosferu u kojoj je sramno biti kriminalac, a ponos biti kulturan, vaspitan, obrazovan i odvažan.
Atmosferu u kojoj je biti nasmijan i srećan uobičajeno stanje duha, a ne vlasništvo nekolicine građana.
Atmosferu kad će postizborni period donijeti korist i biračima, a ne isključivo izabranima.
Glasajte za atmosferu koja će vam normalno približiti na dohvat ruke, a ne na ćoškove otrcanih snova. Glasajte za one koji će vam obezbijediti normalno školovanje, sigurnost, uslove da napredujete, a da ne morate biti član neke partije, da možete da putujete, a da vas carinici ne gledaju čudno i s prezirom. Glasajte za nasmijane i spretne administrativne službenike, policajce koji vas neće tući i gladati čudno zato što izgledate drugačije...
I obavezno glasajte i na glasanje nagovarajte neopredeljene partnere, drugare, roditelje...
Glasajte iako su gori od nas. Iako nas ne vole. Iako nas ne poštuju.
Glasajte da bi konačno došli drugi.
Glasajte jer u protivnom će nam budućnost biti izvjesna jedino kao dnevni horoskop.

Aleksandar Trifunović