Nezainteresovanost, nemotivisanost, nerad, nemoć. Sve same negacije. Svaki dan ih slušamo i svakog trenutka neko se kraj vas identifikuje sa njima (radne kolege, prijatelji, prolaznici…) očekujući pritom da neko za njih čarobnim štapićem promijeni svijet, planetu, Boga. Pa tu je još dozlaboga loša ekonomska situacija koja je osnovni problem u većini BiH sredina, kriminal i korupcija, pa nacionalizam, loša infrastruktura i kako stvari stoje spisak ide direktno do dna provalije. A izgleda da političari (oni na vlasti i oni što žude iz prikrajka za vlašću) nude sve drugo samo ne odgovore na to kako riješiti ove probleme. Izgleda da njih to uopšte ne interesuje.

Prema istraživanju hCa (Helsinški parlament građana) sprovedenom tokom avgusta u tri srednje velike sredine u BiH (Bihać, Zvornik i Mostar) pokazalo se da većina građana kao najvažniju stvar koju bi trebalo da ponudi neka partija da bi glasali za nju, navode poboljšanje materijalnog stanja stanovništva, a daleko iza ovih problema dolaze pitanja međunacionalne netrpeljivosti itd. Drugim riječima, građanima ove zemlje igara je na vrh glave, treba im sigurnost.

Svake godine nevjerovatnih 5000 ljudi zatraži ispis iz matičnog BiH državljanstva što za deset godina predstavlja jedan grad veličine Bihaća ili Zvornika. Ako tome dodamo želju čak 76% mladih ljudi da ode zauvijek iz ove zemlje slika je još crnja. Svake godine sve je više staraca, a sve manje dječjeg plača u porodilištima. Izgleda da stvarno nikoga nije briga. Oni koji bi nešto da urade osjećaju potpunu nemoć i na tome se stvar završava.

Jedan čovjek veoma malo može promijeniti, posebno ako nije dovoljno informisan. A biti informisan je mnogo kompleksniji zahtjev od gledanja televizijskih kanala. Prošlogodišnje istraživanje Kalifornijskog univerziteta u Los Anđelesu (UCLA) pokazalo je da nedostatak znanja o trenutnim dešavanjima iz neposredne okoline skoro direktno utiče na eksploziju jeftinih oblika zabave, i shodno tome na razvijanje bezvrijednih oblika masovne kulture. Ako ovo premjestimo u naše okruženje dobijamo zastrašujuće zaglupljujućeg medijskog monstruma “sklepanog” od đubretarskih špansko-portugalsko-italijanskih serijala, turbo-dens-folk zvjezdica koje liče na propao eksperiment iz havarisanih nuklearki, bljutavih dnevno političkih emisija i još bljutavijih političara, polupismenih poltronskih voditelja sa plastičnim osmjesima i nezaobilaznih filmova B-produkcije. Pa se neko pita zašto se mladi drogiraju. Istraživanje UCLA-e pokazuje da se mladi u mnogim zemljama ponašaju kao da su omamljeni medijskim slikama i potpuno inhibirani za bilo kakvu akciju. Ideali su slomili nogu i ostali u 80-im godinama prošlog vijeka.

E, dosta sa konstatovanjem problema. Svi ih vrlo dobro poznajemo. Rješenje nas interesuje. A za to je potrebno aktivirati organ poznatiji kao mozak.

Dok čitaš ovaj časopis iskreno se nadamo da ćeš se iznervirati. Da, da. I da ćeš se usput zapitati: pa dobro, ko je ovdje lud? Jesu li ludi ovi što me svaki dan prave budalom, ili sam lud ja? Kako god okreneš, u većini slučajeva će ispasti da je ovo drugo. Nikome se to ne sviđa, ali je tako. Pa dobro. Podvuci crtu i nastavi dalje. Valjda ima sujete u tebi. Ako nisi u redu za ambasadu i tuđe državljanstvo, uradi nešto za sebe. Budi egoista. Razmišljaj šta će biti sutra. Zaštiti svoje interese. Ako hoćeš izađi na izbore. Ako nećeš, začepi i ne kukaj.