Za razliku od većine koja pribjegava dodatnom eksponiranju kroz humanitarni rad, ima glumačkih zanesenjaka koji svoje potrebe pokušavaju zadovoljiti na račun naroda. Zbog povremenog uspjeha u obmanjivanju pojedinaca ili grupa, političari uobražavaju da su dobri glumci i glumci da su dobri u vođenju politike. Iznenađenje koje nam je priredio Arnold Schwarzenegger sa kandidaturom za guvernera Kalifornije (da ne spominjemo da je to i postao), vratilo je u sjećanje mnoge zvijezde Holivuda koje nisu odoljele zovu političke moći. Kada se Ronald Regan davne 1966. kandidovao za guvernera Kalifornije, jedna od uspješnih taktika njegove opozicije bila je tv- reklama (u kojoj se pojavljuje Gene Kelley) sa pričom- “U filmovima sam glumio kockara, igrača bejzbola i mogao bih glumiti i guvernera, ali zar vi stvarno želite da glumac stvarno postane vaš guverner? I narod ga je izabrao za predsjednika SAD-a.

Spisak holivudskih glumaca koji su prešli u politiku je dug. Jedno od mjesta pripada bivšem rvaču Jesse ‘The Body’ Venturi, kojeg smo gledali pored Schwarzeneggera u filmovima “Predator” i “The Running Man”. Izabran je za guvernera Minesote nakon što je odradio svoje kao gradonačelnik u gradu Brooklyn Park. Prati ga Clint Eastwood sa slavom stečenom u “Prljavom Hariju” koja ga je 1986. godine dovela na mjesto gradonačelnika u kalifornijskom priobalnom gradu Karmelu. Eastwood je brzo shvatio pogrešku i nakon samo dvije godine pobjegao u sigurnost glume i režije.

U Bolivudu, indijskoj filmskoj meki iz Bombaja gdje se snimi fantastična cifra od preko 800 filmova godišnje, mnogi glumci su prešli u politiku. Najpopularnija zvijezda Indije, Amitabh Bachchan, izborio se 1980. za mjesto u parlamentu, ali nije izdržao svoj petogodišnji mandat i, pod naletom optužbi za korupciju, dao je ostavku i vratio se glumi. Najbolju prolaznost imaju bolivudske zvijezde sa ulogama hinduističkih bogova i boginja čije natprirodne sile odlično prolaze kod glasača. Bolivudska zvijezda akcionih filmova Shatrughan ‘Shotgun’ Sinha, jedan je od dvojice bolivudskih glumaca u Federalnom kabinetu Indije.
Širom planete su glumci i glumice trampili jedan oblik slave za drugi, sa različitim uspjehom. Glumica Eva Peron bila je virtuelni suvladar Argentine kada je njezin suprug Juan Peron 1946. preuzeo vlast (Madonna je to lijepo odigrala u mjuziklu “Evita”). Bivša plesačica u kabareu i treća žena Juan Perona, Isabel, postala je predsjednik Argentine 1974. godine, ali je skinuta s položaja dvije godine kasnije.

U Italiji je najviše pažnje privukla bivša porno zvijezda Illona Staller, poznatija kao Cicciolina, koja je na izborima 1987. osvojila mjesto u parlamentu. Prije par godina je mislila ponoviti uspjeh i ponovo stati na političku scenu, ali je osvojila tek 1,5 procenata glasova na glavnim izborima u Monci. Za razliku od nje, filmski režiser Franco Zeffirelli je 1996. sakupio dovoljno glasova da uđe u italijanski senat. Neke zvijezde su, naravno, omanule u političkim vodama, a među njima je i Gina Lollobrigida koja je 1999. izgubila na izborima za Evropski parlament. I tu nije kraj. U Egiptu je pjevač Fayda Kamel zauzeo fotelju u Parlamentu još 1971. i od tada je ne mijenja. Fatma Girik, turska filmska zvijezda 60-ih i 70-ih, izabran je za gradonačelnika ključne oblasti Instanbula, a Ediz Hun je 1970. izglasan u Parlament.

Danci su dokazali da mogu otići još dalje kada su 1994. u parlament izabrali komičara Jacoba Haugaarda koji je svojim zemljacima obećao borbu za prava impotentnih muškaraca, vratiti boga u crkvu i popraviti vrijeme. Nakon četiri godine provedene u kancelariji, postigao je nešto malo od toga i više nije tražio produženje mandata. Sada ponovo radi kao komičar i svi su srećni. U očekivanju novog ‘ispada’ iz neke od glumačkih škola, nama preostaje da se snalazimo u publici i pripremimo ovacije za sljedećeg kandidata.