Sa 18 godina je ispušio prvi ‘joint’, iz fazona. Sa 22 je prešao na trodon. Sa 23 probao heroin. Sada ima 31 godinu hepatitis C i trombozu noge. Žena i dijete su ga napustili. Redovno gostuje po zatvorima zbog sitnih krađa preko kojih dolazi do novca za heroin. Ovo je Goranova priča.
Mostovi: Kako izgleda tvoj dan? Živiš sam?
Goran: Sam živim. Razumiješ, ustanem ujutro, odem u grad i gledam gdje da uhvatim 15-20 maraka… Eto, ust’o sam jutros u pola 9, otiš‘o uzeo fiks i šta sam uradio, ništa…i sad ću opet …ali šta to mijenja?! Ništa to ne mijenja kad je praznina unutra! Nema mene, čovječe, osjećam se tup totalno.
Neki dan sam sjedio sam na klupi u parku i kontam: je l’ ovo moguće, ljudi, zatupio sam čovječe! Totalno sam zatupio. Ne radi mi mozak, čovječe! Ne mogu sastaviti sam sa sobom, razumiješ, majke mi. Znaš kad se znam uhvatiti, ne jedem po tri dana. A imam pare u rukama. Idem ulicom, držim pare ovako, držim u ruci, stišćem…imam pare u rukama, ali ja svjesno idem po šemu da kupim heroin. Bar da ostavim onu jednu gvozdenu marku, razumiješ, da mogu pojesti sendvič, al’ ne mogu… samo kontam da dođem do šeme! I onda nakon toga frkam- pa šta radiš ti čovječe, jesi li normalan… al’ džaba. Ja sam rek’o- ako iko ikada u životu to može izbjeći, neka bježi od toga k’o đavo od krsta!! To je najveće prokletstvo! Ako ikako možeš poručiti preko medija, poruči svima …ako iole imaju pameti neka ga (heroin) ne mirišu, neka ne prilaze!! Apsolutno da mu ne prilaze. Eto.
M: Ti imaš sina. Kako misliš zaustaviti njega da proba heroin?
G: Ma jooj, zaustaviću… hoću li ja biti živ do tada?! Ne znam hoću li biti živ do tada. Hepatitis C imam, to sam uspio isto dobiti, pametnjaković… Ne znam, majke mi!… Ja se zadnjih mjesec dana fiksam zato što me kriza udara, zato što stvarno ne mogu. Nema tu više onog prvog osjećaja, ja to ne osjećam više. Ja se ne drogiram da meni bude dobro, ja se samo drogiram da meni ne bude loše, da izbjegnem krizu. Ne trebaju mi pare da kupim sebi hranu, samo da ne osjećam bol, da me ne bole kosti.
M: Jesi li nekad predozirao?
G: Nisam, sva sreća.
M: Kako je došlo do toga da prvi put probaš heroin?
G: Poslije rata, negdje ’96-e, doš‘o heroin u grad, aj probaj aj aj aj… aj prob’o prvi put, aj prob’o treći put, četvrti put i gotovo. Poslije trećeg- četvrtog puta gotovo je, onda si navučen. Gotovo je. Možeš pričati šta hoćeš- nisam, ja sam vikendaš…ali ja sam rek’o- ma, kakav! Ti si navučen čovjek! Ja sam živi leš…
Ljudi nemojte, manite se, kanite se, nemojte mu prilaziti! Bjež’te svim silama, život je toliko pun lijepih stvari! Ovo je zlo! Ja sam jednom nogom u grobu! Kanite se toga! Generacije koje dolaze, generacije od 16, 17, 18 godina, tim generacijama poručujem da bježe od toga k’o đavo od krsta. Ako možeš izdržati da budeš što dalje od toga, izdrži! Inače, navlačenje jedno i gotovo. Gotovo. Odvratno.
