Zavisnost o drogama je duševno, a ponekad i tjelesno stanje ljudskog organizma koje nastaje korišćenjem sredstva zavisnosti. Karakterišea ga nesavladiva žudnja za uzimanjem sredstva zavisnosti, zbog njegovih poželjnih učinaka ili radi izbjegavanja patnje koje će se javiti ako se s uzimanjem prekine.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) zavisnost je upotreba psihoaktivnih tvari u onoj količini za koju se vjeruje da će prouzrokovati mentalnu disfunkciju i poremećaje u ponašanju.

Psihička zavisnost javlja se kao posljedica reakcije pojedinca na djelovanje samog sredstva i definiše se kao osjećaj zadovoljstva i duševni nagon koji zahtijeva povremeno ili trajno uzimanje sredstva radi stvaranja ugode ili izbjegavanja neugode.

Fizička zavisnost je stanje adaptacije koje se ogleda u fizičkim poremećajima pri prestanku uzimanja sredstva zavisnosti. Poremećaji se vide u tjelesnim simptomima koji mogu biti lakši ili teži, a specifični su za svako sredstvo i nazivaju se apstinencijski sindrom ili sindrom ustezanja.

Tolerancija je pojam koji se može odnositi na lijekove, alkohol i sredstva zavisnosti, a označava da je nakon njihove duže upotrebe potrebna sve veća doza za postizanje istog učinka.

Da bi razjasnili moguće nejasnoće, jako je važno da se shvati razlika između upotrebe i zloupotrebe droga, upotrebe droga na ličnu štetu i zavisnosti o drogama.

Rijetki su oni mladi ljudi- a i neki stariji- koji nisu probali drogu bar jednom u svom životu. Prvi kontakt sa drogama, u većini slučajeva, se dogodi u nekoj grupi ljudi: prva čaša vina za porodičnim stolom ili prvo pivo na pragu kuće, prva cigareta ili prvi džoint sa prijateljima, prvi kokain u noćnom klubu, prva tableta ekstazija na rejv zabavi itd.

Dok se neki od nas zadovolje da samo probaju droge, drugi će to povremeno i ponoviti (ali bez pretjerivanja). U tom slučaju govorimo o upotrebi droga i većina pojedinaca će i ostati na tom nivou. To su slučajevi gdje pojedinci konzumiraju drogu eksperimentalno, povremeno ili redovno.

Međutim, neki pojedinci će osjetiti veliko zadovoljstvo prilikom konzumiranja droga da će poželjeti da to iskustvo ponove i to sve češće i češće. Ovdje već govorimo o zloupotrebi droga, jer narko supstanaca u ovoj fazi još uvijek nije rezultirala negativnim posljedicama na zdravlje, um ili društveni život pojedinaca.

Oni koji nastave sa upotrebom droga, i to sve češće i češće, vrlo brzo će primjetiti znakove poremećaja u raznim sferama svog života (tjelesnom, porodičnom, profesionalnom, finasijskom, probleme u školi). Svi ti problemi prouzrokovani su konzumiranjem i zloupotrebom droga, odnosno psiho-aktivnih supstanci na ličnu štetu.

Upotreba droga na ličnu štetu prelazi u zavisnost o drogama onog momenta kada korisnik uvidi da su njegovo vrijeme i život sve više monopolizirani potragom za drogama, odnosno kada osjeti prve hronične simptome izazvane prestankom upotrebe droga (fizičku zavisnost) i mentalnu opsesiju (psihičku zavisnost). U ovoj fazi osoba postaje zavisnik I ne može živjeti bez bilo kakvog vida konzumiranja droga iz straha od fizičke i psihičke boli, bilo da se radi o konstantnoj ili periodničnoj upotrebi. Zavisnik o drogama se kreće progresivnim, podmuklim putem, manje više zavisno od slučaja (i/ili vrste konzumirane droge), od zadovoljstva do patnje, od eksperimentisanja sa drogama do zavisnosti od istih, od normalnog života ka propasti.

Ne postoji tipičan opis osobe koja je zavisna o drogama. Zavisnost o drogama je fenomen koji širom svijeta ne bira svoje žrtve. Zavisnost o drogama napada sve nivoe društva, bez obzira na rasu pojedinaca, religiju, seksualnu orijentaciju ili socijalni status.

Ne može svako postati zavisnik o drogama! Kako je zavisnost gotovo uvijek izražena kao bolest, onda je ona prije svega simptom vrlo složene bolesti čiji su uzroci višestruki. U stvari, nekoliko različitih faktora treba da se iskombinuju da bi pojedinac odlučio da krene putem koji ga vodi od normalnog života ka stanju zavisnosti: lakoća kojom pojedinac može doći do psiho-aktivnih supstanci (što je kod nas slučaj), biološke predispozicije, nefunkcionalna porodica i/ili društvena sredina i vrlo često, događaj koji potiče poremećaj psihološke ravnoteže kod pojedinca (gubitak voljene osobe, bolest, razvod, raskid važne veze, nazadovoljstvo uspjehom u školi ili na profesionalnom planu, finansijski problemi, bankrot, kompleksi, bolno iskustvo, itd.). Kombinacija ovih različitih faktora je, previše često, eksplozivna mješavina...