Napori da se zabrani upotreba protivpješadijskih mina
Protivpješadijske mine se naširoko smatraju etički problematičnim oružjem zato što su njihove žrtve uglavnom civili koji od tih mina smrtno stradaju ili bivaju osakaćeni godinama nakon završetka rata. Prema informacijama učesnika kampanja koje se bore protiv upotrebe ovih mina, samo je u Kambodži kao rezultat dejstva protivpješadijskih mina bilo 35000 osoba koje su pretrpjele amputaciju, i to sve nakon prestanka neprijateljstava. Uklanjanje mina opasan je, spor i skup proces. Međutim, neke zemlje ostaju pri tome da su su mine potrebne da bi se zaštitili njihovi vojnici u vrijeme rata.
Zemlje potpisnice sporazuma iz Otave, koji je stupio na snagu 1999. godine, složile su se da neće koristiti, razvijati, proizvoditi, gomilati zalihe i trgovati protivpješadijskim minama. Postojeće zalihe moraju biti uništene u roku četiri godine od dana potpisivanja ovog sporazuma. Isprva su sporazum 1997. godine potpisale 122 zemlje, dok sada postoje 152 zemlje potpisnice od kojih su 144 ratifikovale sporazum. Sporazum je bio rezultat međunarodne kampanje o zabrani upotrebe mina koja je pokrenuta 1992. godine i na čijem web sajtu http://www.icbl.org možete naći tekst ovog sporazuma i kompletnu listu zemalja potpisnica. Kampanja je 1997. godine osvojila Nobelovu nagradu zbog svojih nastojanja, nagradu su podijelili da vođom svoje kampanje Jody Williams.
Postoji klauzula ovog sporazuma, član 3, koja zemljama dozvoljava da zadrže mine u svrhe treninga ili razvoja protivmjera. 64 zemlje su prihvatile ovu opciju. U februaru 2004. godine, broj zadržanih mina razlikovao se od zemlje do zemlje i kretao se od 93 koliko ih je ostalo na Mauricijusu, 1783 u Velikoj Britaniji, negdje oko 4000 u Francuskoj i Španiji, 9000 u Japanu pa sve do 69.200 u Turkmenistanu. Ostale zemlje u kojima je zabilježen visok nivo mina su Brazil (16.545), Švedska (16.015), Alžir (15.030) i Bangladeš (15.000). Sve u svemu, 289.000 mina su proglašene kao zadržane od strane raznih zemalja prema članu 3. 23 zemlje još uvijek nisu objavile broj zadržanih mina.
Pomoć žrtvama
U više od 60 zemalja širom svijeta postoje prijavljene žrtve mina. Pomoć žrtvama je jedna od osnovnih aktivnosti u borbi protiv mina i obaveza je zemalja članica koje su potpisnice sporazuma o zabrani upotrebe protivpješadijskih mina. Član šest ovog sporazuma kaže da : "Svaka strana koja je u mogućnosti da može će da pruži pomoć za njegu i rehabilitaciju, socijalnu i ekonomsku reintegraciju žrtava mina, te će da pomogne programe koji rade na obavještavanju o minama." Aktivnosi pružanja pomoći žrtvama mina kreću se od hitne medicinske njege do fizičke rehabilitacije, psihološke podrške i socijalne i ekonomske reintegracije.
U okviru Ujedinjenih nacija djeluje Služba Ujedinjenih nacija koja se bavi pitanjima mina i koja usko sarađuje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) i sa drugim tijelima pri Ujedinjenim nacijama, naročito sa UNICEF-om koji takođe podržava aktivnosti pomoći žrtvama mina. Oni svi usko sarađuju sa drugim partnerskim organizacijama koje nisu dio Ujedinjenih nacija, organizacijama poput Međunarodnog komiteta Crvenog Krsta, Mreže preživjelih žrtava mina, Svjetskog fonda za rehabilitaciju (WRF), Handicap International iz Belgije i Fondacije vijetnamskih veterana Amerike (VVAF).
