Bosni i Hercegovini su se otškrinula vrata za mogući ulazak u EU. Da li ćemo i kada ući u EU zavisi samo od nas, tačnije od ljudi koji nas (pred)vode. A da li naši sadašnji lideri uopšte znaju komunicirati na univerzalan način najbolje ilustruje tekst pred vama.

Prije njega nešto što bi moglo biti anegdota, ali je tužna istina. Jedan bivši ministar prosvjete entiteta bio na radnom doručku u Italiji kod kolege zaduženog za visoko obrazovanje. Pošto beknuti engleski ne zna, čudi se rektor koji je bio s njim kako je komunicirao pa ga priupita šta je bilo na sastanku. A ovaj mu nonšalantno reče: ništa posebno, dobro sam se najeo, potpis’o neke dokumente i samo im govorio

JES, JES

Ulazak u EU će biti jedno veliko ludilo. Iz više razloga, a prije svega zato što se postavlja pitanje da li ćemo uopšte ući u to društvo. Možda i hoćemo, ali tamo sa zadnje strane, gdje ulazi posluga. Jer ne može biti punopravan član neko ko ne konta šta mu pričaš. Ovdje sve može, tamo ne može. Dobro jutro dragi naši političari.

Da bi komunicirali na iole pristojnom nivou, potrebno je poznavanje barem engleskog jezika što se prosto podrazumijeva, dok je poznavanje svakog dodatnog jezika izuzetan plus. Nas to ipak ne brine previše. Naši političari uglavnom ne znaju nijedan, ali znaju da ima neko ko zna. I tako ukrug.

Recimo, naše bajno Predsjedništvo je pravo stjecište poliglota. Sva tri naša predsjednika govore po tri jezika- srpski, hrvatski i bosanski. Uglavnom se jako dobro razumiju, mada ipak službeno komuniciraju samo na svojim jezicima. Pritom nijedan ne govori engleski (šta će im?), dok Ivo Jovo Marić navodno govori njemački, a Borislav Paravac navodno francuski. Baš me interesuje kako bi bilo slušati ovaj dvojac dok se udvara damana na njemačkom ili francuskom. Sulejman Tihić ovdje može samo statirati jer ne govori nijedan. Dosta mu što zna ova tri domaća.

Ajmo malo do Savjeta ministara iliti Vlade. Glavni od svih ministara, Adnan Terzić ne govori nijedan jezih razumljiv van ex-yu, kao i ekipa sljedeća: Dragan Doko, Ljerka Marić, Mirsad Kebo i Safet Halilović. Malo ko biva prozboriti znaju Slodoban Kovač na tom jako potrebnom jeziku iz majke Rusije, dok Bariša Čolak muca na njemačkom. Bolji su, i to se mora priznati, Nikola Radovanović ministar vojni koji špreha engleski, italijanski i slovenski, šef diplomatije Mladen Ivanić sa njemačkim i engleskim i telekomunikacioni mag Branko Dokić sa engleskim jezikom.

Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta BiH vitez Nikola Špirić ne zna beknuti nijedan strani, njegov mu kolega Martin Raguž parla engleski, a Šefik Džaferović valjda njemački. Valjda.

Premijeri entitetskih vlada Ahmed Hadžipašić i Pero Bukejlović ne govore nijedan. Mašala.

Pazi sad ovo: Kolinda Grabar-Kitarović, hrvatska ministrica vanjskih poslova, odlično govori engleski, španski i portugalski, i razabira na italijanskom, njemačkom i francuskom. Hrvatski premijer Ivo Sanader odlično govori engleski, njemački, talijanski i francuski jezik. ***** Predsjednik SCG Boris Tadić govori engleski i francuski, a premijer Srbije Vojislav Koštunica engleski, francuski i njemački.