Frizer za ženski osmijeh
* Mladi sami sebi trebaju dati podsticaj*
Postoji izvjesna opasnost za svakoga ko radi ženama o glavi. Frizeri to znaju najbolje. Ne ispune li okvir ogledala slikom kakvu je žena zamislila, rizikuju salve histerije i nezadovoljstva. Dalibor Kotur situaciju ima pod kontrolom i dugi niz godina iz salona ispraća zadovoljne dame.
*Nakon Srednje frizerske škole u Gradišci, Dalibor završava REDKEN akademiju iz Hanovera, DIKSON akademiju iz Milana i postaje glavni edukator firme Goldwell’za Bosnu i Hercegovinu. Pored aktivnosti u vlastitom salonu u Gradišci, radi kao art direktor i menadžer za medijsku propagandu jedne privatne firme za distribuciju frizerske opreme te kao spoljni saradnik agentima ljudskih resorsa u kozmetologiji od strane privredne komore Njemačke za jugoistočnu Evropu. Na putu je da postane vlasnik prvog instituta za njegu kose u BiH. Rođen je 19. februara 1979. u Gradišci.
Vjeruješ li u podjelu poslova na muške i ženske?
Ne vjerujem, ali mislim da su žene u nekim poslovima mnogo smirenije. Žena kad se iznervira može biti impulsivna, ali to brzo splasne i onda radi mozgom. A muškarci kad su iznervirani i pod stresom izgledaju jadno i napaćeno.
Odakle predrasude da su frizerske makaze alatka za žene?
To je vječno pitanje s kojim se borim u potrazi za odgovorom. Kada govorimo o frizerima za žene, to su pretežno muška imena. A opet, najbolji frizeri za muške frizure su žene. To sve nalazi smisao u psihi, jer nema ljubomore između muškarca i žene koliko može biti između muškarca i muškarca ili žene i žene.
Kako objašnjavaš da su u tzv. ženskim zanatima poput kuvanja, friziranja, krojenja i sličnih najbolji upravo muškarci?
Možda je to sve pitanje intelekta, mada neću da kažem da su žene u tom poslu intelektualno slabije, ali muškarci su im predaniji. Ja, recimo, volim ovaj posao i kada mi dođe žena sa sličicom neke filmske zvijezde i zahtjevom da izgleda kao ona, ja neću biti podrugljiv, već ću to odraditi tako da mušterija samu sebe podsjeća na nju. Mislim da muškarac u ovom poslu može mnogo više samopouzdanja dati ženi, nego žena ženi.
Koliko slobode u radu voliš da imaš?
Volim kada žena da prijedlog i onda se savjetuje sa mnom šta dodati ili šta oduzeti od tog prijedloga. Volim kada zajednički nađemo rješenje. Mislim da frizura danas više nije tek ukroćena kosa, već odražava stil života i ličnost, kao ustalom i garderoba.
Da li kod nas ljudi ulažu više u unutrašnju ili vanjsku ljepotu?
Kod nas u vanjsku. Ali, koliko sam naučio na putovanjima, recimo u Londonu gdje je centar mode, nema puno rada oko kose. Tamo žene traže da frizura bude funkcionalna i prilagodljiva i za posao, i za fitnes, i za crveni tepih. Ovdje je drugačije, žene traže da druge vide kako je ona dala novac na frizuru.
Od 25 godina starosti, skoro pola si u zanatu. Šta je uticalo na tvoju ranu odluku da postaneš frizer?
Sad kada razmišljam, mislim da je uticalo to što sam bio okružen ženama. Majka me rodila relativno kasno i sve svoje slobodno vrijeme provodila je sa mnom, a tu je bila i sestra starija 10 godina od mene i njeno društvo. Mislim da je vrijeme provedeno s njima uticalo na moj interes za modu generalno.
Kakav izbor zanimanja imaju mladi u BiH? Koliko njih pođe putem frizera?
U mojoj generaciji je bilo 70 đaka od kojih su troje frizeri. Mislim da danas mladi imaju pogrešno shvatanje sebe i svojih poslova. Često se govori da treba dati podsticaj mladima, ali mislim da ga oni sami sebi trebaju dati. Nažalost, mladi sebi daju pogrešne podsticaje tipa: biću privatnik, imaću radnike i sjediću u kafiću i ubirati pazar. Tako da je mnogo njih krenulo u ovaj posao gledajući to kao lake pare koje brzo dođu, a ne vide sve ono što je mimo toga. To nije to.
Kad bi imao moć da promijeniš nešto u sistemu koji te okružuje, šta bi to bilo?
Počeo bih od ulice, promijenio bih pasivnost kod mladih ljudi koja me nenormalno nervira. Svako priča da ne valja ovo, treba mijenjati ono, a niko ništa ne preduzima. I svi govore- Eh, da mi je. Ne volim kad mladi ljudi nemaju plan svog života, već sjede i čekaju da im nešto padne s neba.
Koliko si uporan i istrajan u onome što radiš?
Maksimalno dajem sebe. Neki me nazivaju karijeristom, ali mislim da to nisam. Ovo je moj stil života. Najbitnije mi je što sam sa ovoliko godina napravio nešto i izgradio sebe kroz posao. Što mi je još bitnije, postao sam cijenjen na račun svog posla, a do toga sam došao radom i disciplinom, ništa nije bilo preko noći. Naučio sam da ne brojim padove, već koliko puta sam se digao.
Koji je cilj tvog rada?
Ja sam najsrećniji kad shvatim da sam jedna karika u životu jedne žene, kada znam da joj neki važni trenuci počinju od mene. Bitno mi je da žena u meni vidi prijatelja i saradnika i da imamo finu komunikaciju. Želim da radim ovo što radim. Imao sam ponuda da radim u inostranstvu za Fashion week, ali meni je rad sa klijentima iz običnog života realniji, rizičniji i puno izazovniji. Mislim da je bilo puno teže dokazati se u Bosni kakva jeste. Kad ovdje uspiješ, a jesam uspio, onda uspjeh nema granica.
