Primjer je isplative upornosti i izvor kvalitetnih muzičkih proizvoda. Sve pjesme ovog mladog Banjalučanina brzo postaju hitovi. Sa festivala balkanskih pjesama održanog od 20-25. maja u Istambulu se vratio kao pobjednik. Ime Boris Režak je dobro poznato.

Sa kakvim očekivanjima si otišao u Istambul?
Sa očekivanjima da se malo odmorim. U suštini, otišao sam da vidim Istambul. Puno putujem po bivšoj Jugi, ali nisam bio u Turskoj i eto ukazala mi se prilika da odem na 4-5 dana.

Koliko festivali imaju pozitivnog uticaja na to što radiš, na tvoju karijeru?
Najveća stvar koju ja vidim na festivalima su kontakti sa drugim ljudima. Međusobno smo razmijenili podatke, telefone, sajtove, tako da se odmah proširi krug na one u Rumuniji, Bugarskoj, Grčkoj…

Je li bilo nekih poziva za gostovanje?
Od strane direktora svih festivala koji su bili na ovom Balkanskom sam dobio pozive, što je stvarno super. Imaju vrlo dobri festivali u Egiptu, Rumuniji, Turskoj, na Malti, međutim to je sada jako daleko od mojih želja. Prioritet mi je da radim nove pjesme. Možda ću otići u Antaliju, pozvan sam na festival koji je fenomenalan.

Trenutno radiš na svom novom hitu, kada možemo očekivati da ga čujemo?
Radim na novoj pjesmi, nadam se da će biti popularna. Biće gotova za 20-ak dana. Radim istovremeno tri pjesme i koja bude ljepše zazvučala, nju ću da pustim u svijet među ljude. Druge dve ćemo malo u ladicu da odmaraju mjesec dana, pa ćemo ih opet vaditi.

Ostaješ li pri ljubavnim pjesmama?
Pjesme jesu ljubavne, jer ih ja drugačije veoma teško mogu da napišem. Zvuk i kompletna atmosfera će biti malo čvršći. Znači, da zvuk ide malo više ka komercijalnom roku. Britansku pop scenu sam zavolio još kao dijete. Volio bih da osjećaj koji imam slušajući te pjesme, prenesem u svoje.

Album prvenac si radio tri godine i prikladno ga nazvao “Nakon toliko godina”. Koliko vremena misliš da će proći do sljedećeg albuma?
Ja se nadam da neće proći toliko, inače ću se osušiti. Od momenta kad sam počeo da radim pjesmu “Kada odu svi” do završetka albuma je stvarno prošlo tri godine. Međutim, mene su festivali odvukli, pogotovo ovi internacionalni, jer sam se za svaki pripremao po mjesec dana. Ali od momenta kad sam odlučio da završim album, rad je trajao pola godine. Naravno, imao sam sve pjesme.

Koliko naše okruženje podržava mlade talente poput tebe?
Mislim da ih ne podržava nikako. Mi smo skloni komentarisanju, a da pritom ne kažemo ništa pametno. Puno vremena i energije se gubi na skeniranje nekoga drugog. Negdje sam pametnu stvar pročitao- poprilično tupi ljudi se stalno vraćaju istoriji, ljudi koji nisu glupi pričaju o sadašnjosti, a inteligentni pričaju o idejama, odnosno o budućnosti. Mislim da se masa treba što više okrenuti ovoj trećoj kategoriji, da razmišlja o idejama, kako nešto dobro uraditi i ostaviti neki svoj trag.

Da li je to ono što te motivisalo da istraješ na svom putu- da ostaviš trag iza sebe?
Motivisalo me da radim nešto korisno. Snimanjem pjesama možeš da utičeš na ljude. Velika većina sluša folk. U suštini, ljudi nisu krivi što slušaju to što slušaju, ali ja mislim da je to očajno i katastrofa. Zato ja svojom muzikom, koja je poprilično kulturna, urbana, a prvenstveno ljubavna, nekako hoću da ljude vratim na normalan kolosjek. Mislim da je to skoro nemoguće, ali ne odustajem. Ja njima ništa ne nudim što nije kvalitetno. Kao luđak se nerviram zbog jedne jedine pjesme, jer stvarno hoću da bude ok. Onda druga, treća i kad nešto sakupim, izdam album, trudim se oko spotova. Nema šaranja lijevo-desno, znam svoj pravac i hoću da utrem put u to sve.

Strastveni si ljubitelj džeza. Koji album, džezera ili stil džeza bi izdvojio kao omiljeni?
Ja obožavam sve od džeza, bluza, prvih početaka popa, šlagera, starih narodnih pjesama, sevdalinki, ali sve što je dobro upakovano i što lijepo zvuči. Pošto sam stalno na putu, desi se da prebacim na stanicu koja pušta stare narodne pjesme, ponekad i to zna biti opuštajuće. Isto tako je sa džezom. Što različitija muzika, to bolja.

Kada bi imao priliku da promijeniš svoj zabavnjački stil muzike u neki drugi, koji bi to stil bio?
Išao bih na čvršću muziku. Ne mogu reći da bih svirao metal, ali sigurno bi bio čvršći zvuk

Neki rok?
Ako se tako može reći, pošto se riječ ‘rok’ izgubila u rječniku. Ali recimo da da. Ne onaj stari rok, nego ovaj novi sa vrhunskom produkcijom, recimo U2.

Pošto zazireš od predrasuda, pretpostavljam i o sebi samom, voljela bih da opišeš sebe, kakav je Boris Rezak privatno?
Gledam iz dana u dan da ostanem normalan. Osmijeh na lice i pravo u život! Teško je sebe opisati, a da ljudi to ne protumače po svom. Recimo da sam kulturan, umjeren i fino vaspitan čovjek, koji zna šta radi!!!

Kakvu ženu zamišljaš kraj sebe?
Otprilike nešto kao ja po pitanju razmišljanja, što ne mora da bude pravilo. Znači, ako ja volim filmove, lijepo je da ih moja djevojka sa mnom gleda i da uživa u tome. Ako ja volim jedno, a ona drugo i onda svakih sat vremena moramo sjesti za sto da bi se nešto dogovorili ili bili tolerantni, onda od toga nema ništa, oboje gubimo vrijeme!!