priča sa naslovnice
10 dana po diplomiranju…
Diplomirala sam predstavom Dostojevskog “Zločin i kazna” i odmah po završetku dobila ulogu u trebinjskom pozorištu “Slovo”, koju je trebala igrati Ivana Žigon, ali nije mogla uslijed bolesti. Ja sam je naravno prihvatila sa oduševljenjem. Trebala im je djevojka crne, kovrdžave kose da predstavlja starinsku srpsku djevojku iz 1896., tako da sam upala u sve to bukvalno igrom slučaja i to deset dana nakon završetka školovanja.
“Trinaesti dan”…
To mi je prva profesionalna uloga, igram Sofiju Stanković i monahinju, njezinu kćerku. U predstavi igraju moja profesorica glume Jelena Trepetova Kostić u čijoj sam klasi diplomirala i Nebojša Kundačina, a tekst je napisao Zoran Kostić. Sa ovom predstavom smo jedno vrijeme bili na repertoaru beogradskog “Narodnog pozorišta”.
1876.godina…
Kad mi ponude neku ulogu, moje je da istražujem. Ne smatram glumu kao bubanje teksta napamet, što je kod nas jedan od najčešćih problema. Ja sam pročitala sve o bitkama iz tog perioda i o pukovniku Rajevckom, stvarnom liku koji je poginuo kraj Aleksinca. Tamo smo gostovali za dan Preobraženja kada je on i poginuo. Mnogo sam istraživala i mnogo knjiga pročitala, tako da sam došla sa željom da kažem nešto. U meni je proradila Sofija Stanković iz mašte i htjela sam jednostavno da zaigram, da budem ona.
XXI vijek…
Sad sam u najboljem stanju za što više rada, a samim tim što više uloga, više iskustava, više saznanja… Svaka nova uloga donosi nešto novo. U novoj predstavi “Narodnog pozorišta” MATURANTI igram Ljalju, djevojku iz četvrtog razreda srednje škole i dva sata sam na rolerima. Toliko sam razradila ulogu na rolerima da ih uopšte ne osjećam na nogama, kao da me mama rodila sa njima.
Četvrto pokoljenje…
Završila sam u klasi Jelene Trepetove Kostić, a ona je završila na “Gitisu”, čuvenoj moskovskoj akademiji, jednoj od najstarijih na svijetu. Interesantno je da je njen profesor Andrejev, Andrejev profesor je Lobanov, a Lobanov profesor je Stanislavski, sam osnivač ove akademije. Faktički je moja klasa četvrto pokoljenje Stanislavskog. Na trećoj godini Akademije smo bili u “radnoj” posjeti Moskvi i bilo je sjajno raditi sa ljudima na drugom jeziku, a ipak se tako dobro razumjeti. To je stvarno nešto veliko kada čovjek shvati da gluma nije samo kazana riječ, već i ono što se osjeća, što se ne vidi, ono što je između redova.
Najmlađa diplomirana glumica…
Kad sam po završetku treće godine Gimnazije upisala studij glume, shvatila sam to kao ozbiljan i odgovoran zadatak. Trudila sam se da izvučem maksimum iz sebe i sa tek napunjenih 21 godinu sam postala diplomirana glumica, najmlađa u Republici Srpskoj. Sada sam najmlađi asistent na Akademiji umjetnosti, s obzirom na to da sam ‘82 godište.
Vrijeme uspona…
U današnje vrijeme kada se čovjek pokušava izboriti za opstanak, teško je nešto birati. Teško je biti uspješan u neuspješnoj državi. Znam sebe i svoje odlike, šta mogu i šta ne mogu. Iz školske klupe sam otišla među dva vrhunska glumca u trio drami “Trinaesti dan”, odatle na Festival u Teatru “Taganka” u Moskvi gdje smo dobili Nagradu okruglog stola. Da ne spominjem da je među prisutnima bio Nikita Mihalkov i da je Stevo @igon dobio nagradu za životno djelo to isto veče. Poslije svih pozitivnih kritika nakon predstave mi je naraslo samopouzdanje. Drago mi je da se vremenom potvrđuje ono što sam imala u sebi.
Sutra…
Kažu da ako glumac navede ulogu koju želi, to bude baš baksuzno, ali ima ih puno. Stankovića bih igrala rado, sve njegove ženske likove, Sofku i Koštanu. Starinske uloge bih isto tako igrala kao i moderne, o drami da ne govorim, tek komedija… Ma, ne znam. Šta god dobijem da uradim, radim sa istim žarom!
Slobodno vrijeme…
Volim da crtam, slikam, fotografiju, volim detalje, prirodu, seosku idilu, volim da se osamim i sakupim snagu, volim i buku, volim da odem na razna mjesta i upijam različite ljude, završila sam kurs talijanskog jezika i bila ljetos mjesec dana u Italiji gdje sam obišla muzeje, Alpe, Dolomite… išla sam sa paraglajderima na letenja, opsjednuta sam maskama i mnogo sam ih napravila sama, volim da kuham… za ulogu stare srpske majke koja udaje kćerku sam naučila i da heklam i da štrikam, u novoj predstavi igram na rolerima dva sata… Volim svašta!
