Rok

Utorak.

Dan D za pripremu svih tekstova. Neki članovi naše male redakcije završili su posao na vrijeme i sad opušteno planiraju buduće aktivnosti.

Neki nisu i sve su nervozniji jer su prihvatili obavezu da završe posao do utorka, ali teško da će stići.

Ako ne stignu, neispunjene obaveze prelaze u pravo redakcije da ih kazni. Ili će sami sebe kazniti. Po pravilima koja su svi prihvatili. Kao mala država.

Mislim uspješna i pametna država. Mislim, ono što nije ova država.

A ova država, pa tako ni njeni građani, nisu navikli na pravila bilo kojeg oblika. Doduše navikli su da pravila krše - u svakom obliku.

Kad u ovoj državi govorimo o pravilima često se pozivamo na onu krilaticu prava i... I taman kad dođemo do onog drugog- obaveze, u stanju smo pronaći hiljade razloga da se izvučemo, da se opravdamo pred sobom i, bar djelimično, pred drugima. Jer, reći će mnogi- mi to nismo htjeli.

No, htjeli mi ne htjeli, pravila ne praštaju. Zato su napravljena.

Tako ni ova naša, redakcijska ne praštaju. Šest je sati, utorak naveče i ja prosto nemam inspiraciju za još jedan tekst do ponoći.

Zato ću se sam kazniti i čekati da neko drugi zabrlja sa rokovima. A to je već takmičenje iz kojeg će se izroditi snaga i kvalitet.

Baš ono što treba ovoj državi.

Sinisa