Jaz

Dobra je atmosfera u kancelariji iako radimo dva broja paralelno pred Novu godinu. Svi smo svjesni da će sljedeće proljeće donijeti mnogo internih promjena, možda neki od nas neće raditi posao koji sada radimo, sigurno ćemo morati donijeti nezgodne odluke i jako je moguće da nam se posljedice baš neće svidjeti.

Htjeli ne htjeli, promjene će neizbježno dolaziti. Neki od nas su to shvatili prilično ozbiljno i počeli u posljednjem trenutku ulagati u svoje znanje.

Bojazan od promjena natjerala nas je da počnemo razmišljati drugačije, shvatili smo da smo pred raskrsnicom izbora: da čekamo naizbježno ili da se prilagodimo situaciji na koju ne možemo bitno uticati. Srećom, odlučili smo se za potonje.

Mnogi građani ove zemlje nažalost nisu shvatili neophodnost prilagođavanja. Gdje god krenete sigurno ćete naići na ljude sa rigidnim stavovima koje ne može ništa promijeniti, čak ni argumentovan razgovor.

Umjesto stvaranja uslova za otvorenu komunikaciju, mi insistiramo na njenoj blokadi, zaustavljamo vrijeme u prošlosti, i zbog toga ne živimo punim plućima. Nakon čitave decenije u mnogim glavama rat još uvijek traje nesmanjenom žestinom, dijele nas i dalje tri duboka jaza koje niko ne popunjava.

Godinama slušamo priču o priključenju u EU i godinama nam ona izgleda podjednako daleko. Samo zato što konzervativno odbijamo prihvatiti činjenice da smo jako mali, da se svijet ne okreće zbog nas i da se moramo prilagođavati velikima. I uz put zatvarati jazove.

Duhovnim armiranim betonom.

Sinisa