Iskra

Konačno sam ostao sam u kancelariji. Predstojeći praznici su nam zakomplikovali život i donijeli frustraciju zbog rokova koje moramo ispuniti. Za smirenje je valjda potrebna kafa pa se ekipa odgibala da obližnje kafane.

U našoj redakciji po zidovima vise sve naslovne stranice urađene u nešto manje od četiri godine koliko radimo ovaj posao. Tada je iza nas bilo mnogo želja i malo mogućnosti za njihovu realizaciju. Zato smo se morali dovijati na različite načine kako bi dobili ono što smo zacrtali. Uglavnom je išlo teško ili nije išlo nikako.

Ipak, u 2004. godini desile su se velike promjene u časopisu. Pregrmili smo nepopularan potez u štamparskom poslu i promijenili format, uveli više stranica i što je mnogo bitnije obogatili sadržaje na osnovu mišljenja čitalaca. Odlučili smo se na prilično misionarski poduhvat i već skoro godinu dana promovišemo mlade, uspješne ljude iz naše okoline. Mlade ljude koji rade dobar posao, koji su iznjedrili kvalitet i probili opnu anonimnosti. Nažalost, često se dešava da smo jedini koji pišu o njima jer u ovoj zemlji uspjeh nije poželjan. Posebno kad čitalac vidi na naslovnoj stranici pripadnika drugog naroda. Ponekad se pitam da li smo nepopravljivo obogaljeni za otvorenu komunikaciju.

Svjestan sam da je ovo projekat koji se ne može takmičiti sa velikim svjetskim magazinima, ali kad pogledam sve više pisama i mailove koje nam pristižu uviđam da naš posao nije besmislen. Kroz pisanje o raznim temama trudimo se da ponukamo čitaoce na razmišljanje i što je mnogo bitnije na djelovanje, pokušavamo pobudimo iskru bez koje se ne može rasplamsati ogroman potencijal kojeg kriju građani ove zemlje.

Zato vam želim da u Novoj 2005 godini negdje, namjerno ili slučajno, nabasate na svoju iskru. @elim vam mnogo otkrivenog potencijala, zadovoljstva sobom i iznad svega zdravlja.

Siniša