Juni 2005.

Ja, ROBOT

Naučnici su tamo negdje na Dalekom istoku konstruisali novog robota koji - pleše.

Na prvu bi se moglo pomisliti kako robot ima memorisane pokrete određenih plesova i sposoban je pratiti partnera. Međutim, humanoidni robot zapravo ima inteligentnu memoriju koja mu omogućava da prati sve promjene kretanja svog partnera. Fenomenalno i zastrašujuće. Priča ovdje tek počinje.

Japanski gigant Toyota najavio je da će do 2010. godine tržištu predstaviti cijelu seriju robota nazvanih PA (Personal Assistant) po uzoru na personalne računare. PA će imati ljudsko obličje, a osnovni cilj njihovog postojanja biće da pomažu u pospremanju nereda po kući, da uspostavljaju razgovor sa ljudima, da sviraju muziku i da usamljenim vlasnicima po potrebi pokažu displej sa šarolikom ponudom ljudskih osobina kao što su toplina, uljudnost, brižnost i slično.

Šta će biti kad se roboti počnu zaljubljivati? Mnogi će reći, kataklizma. Ja, ne znam. Izvjesno je da će biti potpuno drugačije od svijeta kojeg poznajemo. Izvjesno je isto tako da mi nećemo biti dio tog novog svijeta.

Učešće u tehnološkoj eri mjeri se učešćem Internet korisnika u ukupnom broju stanovnika evropskih zemalja. Pretpostavljate, mi smo negdje pri dnu sa 10 posto korisnika.

Ne bih širio pesimizam jer su ispod nas Makedonija, Turska i Albanija. Sjajno društvo. Kao u nekoj loše režiranoj burleski sa nedvosmislenim tragičnim krajem.

Zamišljam kako bi izgledao naš robot.

Aerodinamična kocka. Tri nedefinisana otvora umjesto očiju i usta. Po uzoru na našeg čovjeka odlikuju ga nezainteresovanost, gotovanstvo, mrzovoljnost, zavist i tvrdoglavost.

Odlično društvo za prepucavanje. Za sada samo telepatsko. Još nije naučio šta je dijalog. Kao i ovdašnji ljudi.

Siniša