Juli 2005.

Siromaštvo

Svake tri sekunde negdje u svijetu umre jedno dijete zbog neuhranjenosti! To je 20 svakog minuta, 28800 svakog dana. Dovoljno da se dva puta prekrije zemljin ekvator svake godine!

Kad govorimo o gladi, uglavnom nam pred očima zatitraju sasušeni patrljci djece iz crne Afrike, dok ih volonteri Crvenog krsta vagaju na modernim kantarima.

Veoma rijetko pomislimo na osiromašene građane BiH. Djeca u ovoj zemlji sve češće nemaju mogućnost da se raduju najsitnijim dječijim radostima, čak ni hrani.

Istovremeno prosječan sastanak naših političara na visokom nivou košta desetine hiljada maraka. Svi se troškovi pažljivo planiraju i ništa ne smije nedostajati. Hrana recimo, zauzima posebno mjesto. To se vidi po njihovim glatko zaobljenim stomacima.

U hotelu kojeg poput gavranova opsjedaju pripadnici svih partija nakon skupštinskih prepucavanja, radi iskusan kuvar. Kroz opušten razgovor o benignim temema otvori se ko sazreli plik. Dosadilo mu ćutanje na koje ga stalno upozoravaju šefovi.

To pokazuje da je kuvar iznad svega- čovjek. Kaže kuvar da su debeli (političari) prije naručivali tradicionalnu hranu, hrpe mesa i lešo krompir uz sezonsku salatu su ih zadovoljavali, ali sve češće izvoljevaju.

Tako su skoro njih dvojica tražili kavijar sa prelivom od prepelice. Jadnici su negdje čuli za taj kavijar i prepelice, ali su u neznanju naručili obrnuto. Sticajem okolnosti u kuhinji nisu imali kavijar pa su im pokušali objasniti da mogu probati nešto drugo, po izboru šefa kuhinje. Zalud. Dvojac je ostao nepokolebljiv.

Kuvarskim vezama, nerazumljivim običnom smrtniku, uspjeli su pronaći kavijar i servirati ga političarima. Kad su probali riblja jajašca, usput im se zgadila i prepelica. Nezainteresovano su ostavili objed i vratili se prepucavanju.

Pomenuti prohtjev koštao je oko osamsto maraka, što je skoro dvije prosječne plate u ovoj zemlji. Siromaštvo je blisko povezano sa inteligencijom, posebno onih koji upravljaju zemljom. Više inteligencije, bogatija zemlja. A mi sve siromašniji.

Siniša