NOVEMBAR 2005.

PTIČIJI GRIP

Ajmo malo u rikverc. Prije dvije godine mogućnosti izbijanja pandemije ptičjeg gripa širih razmjera izgledala je prilično daleko. Danas su sve opcije sasvim realne.

Ovo visoko zarazno oboljenje koje napada respiratorni, probavni ili nervni sistem ptica uzrokuju dva tipa virusa gripa od kojih je jedan slabo, a drugi izuzetno patogen (fatalan). Iako je visoko patogeni virus poznat već od druge polovine XIX vijeka (kuga u fazana) sve do danas su ga ljudi uspješno obuzdavali.

Prva velika epidemija u XXI vijeku zabilježena je u Holandiji (2003) odakle se proširila na Njemačku i Belgiju što je rezultiralo uništavanjem preko 20 miliona komada živine na farmama.

Druga epidemija se javila u Aziji prošle godine, odakle se ove godine preko Rusije proširila do Turske, a kasnije do Rumunije.

Zbog velikog pritiska naučnika koji tvrde da virus može mutirati u ljudski virus (najvjerovatnije u Aziji) i potencijalno odnijeti milione ljudskih života, Evropljani su shvatili da je vrag odnio šalu i preduzeli odgovarajuće mjere kako bi zaštitili svoje građane.

A kako su reagovale neše cijenjene vlasti? U najblažem slučaju, mlitavo. Što ne predstavlja nikakvu novost. Ne bi me začudilo da neki naš predstavnik (čitaj: zaštitnik, zastupnik, branilac interesa građana) u ključnom trenutku mudro uloži prigovor i pokrene postupak zaštite nacionalnog interesa.

Poznato je da ljudi u situaciji kada su svi ugroženi, bez obzira na društveni status, spontano udružuju napore da se izvuku iz nevolje.

Ponekad mi se čini da bi jedna epidemija koja bi nas sve dobro isprepadala došla kao poručena da se usijane predstavničke glave u vrhu malo rashlade i umjesto budalaština urade bilo šta da zaštite građane ove zemlje.

Znam, izgleda morbidno, ali građanima uglavnom ne bi smetalo. Ionako nemaju više šta izgubiti.

Sumnjam da će nas zadesiti epidemija, a još manje da će nas naši političari zaštititi. Za svaki slučaj, drž’te se vitamina C. Kažu da pomaže.

Siniša