DECEMBAR 2005.

DRUGARICE POSADIMO CVIJEĆE

Šta povezuje Banja Luku, Brčko, Bugojno, Gradačac, Gračanicu, Gradišku, Goražde, Jajce, Kakanj, Kladanj, Kozarsku Dubicu, Mostar, Novi Grad, Orašje, Sanski Most, Sarajevo, Travnik, Tuzlu, Veliku Kladušu, Zenicu, Živinice, odnosno: Bosanski Brod, Bihać, Cazin, Doboj, Drvar, Livno, Maglaj, Prijedor, Šamac, Vakuf, Vitez, Srebrenik i Teslić?

Dvije stvari: svi pomenuti gradovi su iz BiH i svi oni imaju javne poklonike lika i djela pokojnog maršala Josipa Broza. Svi oni ili imaju ili osnivaju udruženja jedinstvenog naziva: Josip Broz. Trenutno u BiH ima preko 8000 građana koji se deklarišu kao ljubitelji Titovog lika, a prema najavama će ih biti još više. No, tu nije kraj jer brojne opštine u BiH donose odluke o preimenovanju naziva trgova, ulica pa čak i javnih institucija prema slavnom pokojniku.

Po svojoj prirodi čovjek se mora uhvatiti za neku duhovnu vrijednost, a u ovoj zemlji su sve velike ideje odavno izgubljene, pa sa njima i sam čovjek. Zato se mnogi vraćaju u prošlost, jer budućnost ne vide čak ni u izmaglici.

Umjesto velike ideje, zemljom vladaju nepovezane i besmislene polu-idejice koje mogu biti sve drugo samo ne obrazac koji će nas motivisati, ohrabriti, ulijevati nadu da može biti, ako ne bolje, onda bar jednako dobro kao za Tita. Možda najbolje objašnjenje pruža parola: što je više kleveta i laži, to nam Tito miliji i draži!

A naše društvo nam nudi upravo to- prebacivanje odgovornosti u tuđe torove degutantnim klevetama i politikantsko obmanjivanje građana na svim nivoima. Prateći ovaj slijed, većina razočaranih, depresivnih i osiromašenih građana (koji nisu javni maršalovi simpatizeri) mogli bi sebe uskoro vidjeti kao djeca druga Tita. Možda će osam hiljada uskoro preći u 20 ili 30 hiljada obožavalaca mrtvog čovjeka. To se još zove nekrofilija. Bolest.

Zbog svega toga, želim građanima ove zemlje u dolazećoj godini što manje budala, šarlatana, probisvjeta, lupeža, propalica i skorojevića zaduženih za klevete i laži, a što više mogućnosti da svi zajedno povjerujemo da nas pored mrtvog Tita, može ujediniti ideja da živimo normalno, kao što smo živjeli nekada. U vremenu pred nama, naravno.

Srećna vam 2006. godina!

Siniša MARČIĆ